GLODANJE

Glodanje je postupak obrade skidanja strugotine koji se obavlja sastavljenim alatima, tj. alatima s više jednakih pojedinačnih oštrica. Sve oštrice tog alata nisu istovremeno u zahvatu, već samo njihov manji dio. Glodanje je složenija operacija od tokarenja i bušenja, ne samo zbog većeg broja oštrica već i zbog promjenjivog presjeka strugotine za vrijeme dok jedan zub izvodi obradu.

OPIS RADA I PODJELA POSTUPKA GLODANJA

Kao osnovnu karakteristiku toga procesa možemo navesti da zubi glodala dolaze u dodir s obrađivanim predmetom jedan za drugim, a opterećenje svakog zuba za vrijeme rada jako se mijenja od momenta početka rezanja do momenta njegova izlaska iz materijala. Pri glodanju glavno radno kretanje obavlja uvijek alat (glodalo). Posmično i dostavno kretanje obično izvodi obrađivani predmet. Kod nekih novijih strojeva kretanje često obavlja alat, koji ponekad izvršava čak i posmično kretanje. Prema načinu sastavljanja radnog i posmičnog kretanja glodanje možemo podijeliti na:

OBODNO GLODANJE

Ono može biti:

Obodno plošno glodanje imamo kad skidanja strugotine obavljamo obodom valjčastih i pločastih glodala. Taj postupak dijelimo u protusmjerno i istosmjerno glodanje.


Pri istosmjernom plošnom glodanju obodna brzina glodala i brzina posmaka imaju isti smjer. Svaka od tih vrsta glodanja ima svoje prednosti i nedostatke.


Obodno kružno glodanje u svojim varijantama vanjskog, unutrašnjeg i obilaznog glodanja je noviji oblik te radnje, a ti se postupci zbog posebnih prednosti u stanovitim slučajevima sve više primjenjuju.

ČEONO GLODANJE

Čeono glodanje primjenjujemo pri izradi raznih utora i žljebova prstastim glodalima ili za površinsku obradu glodaćim glavama. Taj način glodanja spada u posljednje vrijeme u najizdašnije i najsavršenije procese obrade ravnih površina.


Oblik površine različit je pri pojedinim načinima glodanja. Ako želimo nacrtati oblik strugotine, potrebno je da prije toga nacrtamo relativan put zuba jednog glodala. Taj put je krivulja koju možemo naći ako smatramo da glodalo obavlja istodobno kružno kretanje i posmak. Oblik strugotine dobivamo kad relativan put nacrtamo za dva susjedna zuba, odnosno ako krivulj za jedan zub pomaknemo u s/z u smjeru posmaka (z - broj zubi glodala). Obje krivulje ograničavaju presjek strugotine.

Vidi se da nemamo ravnomjernu debljinu strugotine. Prema tome se za vrijeme zahvata zuba mijenja i sila, pa nam sile i momenti nisu ravnomjerni.

Pri čeonom glodanju debljina se strugotine manje mijenja pa je i ravnomjerniji rad.




TOKARENJE

Tokarenje je postupak obrade skidanja strugotine, koji se odlikuje kontinuiranim rezom i konstantnim presjekom strugotine. Taj postupak primjenjujemo za obradu okruglih predmeta, ali je isto tako mohuća obrada ravnih površina, pa i nekih drugih oblika ako su slični rotacijskim tijelima.

UZDUŽNO TOKARENJE

Može biti vanjsko ili unutarnje. Posmično kretanje je paralelno s osi obrađivanog predmeta.

POPREČNO TOKARENJE

Također može biti vanjsko ili unutarnje. Posmično kretanje je radijalno i okomito na os obrađivanog predmeta.

KONUSNO TOKARENJE

Može biti vanjsko i unutarnje. Posmično kretanje je koso prema osi obrađivanog predmeta.

TOKARENJE NAVOJA

Vanjsko i unutarnje, i to na svim slučajevima cilindričnog i konusnog tokarenja. U tom slučaju je veličina posmaka u točno određenom konstantnom odnosu prema broju okreta obrađivanog predmeta.

PROFILNO TOKARENJE

Pri toj vrsti tokarenja obično nema posmičnog kretanja, nego samo dostavno kretanje na neku dubinu rezanja.

PROFILNO KOPIRNO TOKARENJE

Možemo dobiti svaki zatraženi rotacioni oblik. Kretanje tokarskog noža sastoji se od ravnomjernog uzdužnog posmaka i neravnomjernog poprečnog kretanja. Ako imamo kružno posmično kretanje, onda je to tokarenje kugle.

NEOKRUGLO TOKARENJE

Nastaje kad alat izvodi dostavno kretanje u radijalnom smjeru, ali u točno određenom odnosu s brojem okretaja obrađivanog predmeta.




BRUŠENJE

Brušenje je postupak obrade skidanja strugotine koji karakterizira promjenjiv presjek strugotine. Ovdje se radi o vrlo malim presjecima strugotine, koju onda nazivamo piljevinom. To je nadalje, jedna od operacija završne obrade, ali se primjenjuje i u nekim operacijama grube obrade. Ono dobiva sve veće značenje u proizvodnji, prije svega zbog velike točnosti i kvalitete površine koju tim postupkom možemo postići. Za završnu obradu čelika i sivog liva, kad je potrebno postići velike točnosti, gotovo uvijek se upotrebljava brušenje.

VANJSKO KRUŽNO BRUŠENJE

Glavno radno kretanje izvodi alat, i to kružno s obodno brzinom. Tu brzinu smatramo ujedno i brzinom rezanja. Posmično kretanje u većini slučajeva sastoji se od dva različita kretanja, koja može izvoditi predmet ili alat, a može biti i kombinacija kretanja predmeta i alata. Vanjsko kružno kretanje može biti:


UNUTARNJE KRUŽNO BRUŠENJE

Unutarnje kružno brušenje zahtijeva ista kretanja kao i vanjsko kružno brušenje. Brusna ploča valjkastog oblika izvodi glavno kretanje, i to kružno, posmično kružno kretanje radnog predmeta i posmično uzdužno uzdužno kretanje brusne ploče. Pri tom brušenju promjer brusne ploče mora biti manji od promjera obrađivanog predmeta. Nasuprot tome, broj okretaja brusne ploče mora biti velik da bi se postigla potrebna brzina rezanja.

PLOŠNO BRUŠENJE

Plošno brušenje je brušenje ravnih površina, a možemo ga izvesti na dva načina:


U oba slučaja glavno radno kretanje je kružno i uvijek ga obavlja alat (brusna ploča), dok je posmično kretanje sastavljeno od dviju komponenti i gotovo uvijek ga izvodi obrađivani predmet.

PROFILNO BRUŠENJE

Profilno brušenje uglavnom se primjenjuje kao završna obrada kod raznih ožlijebljenih vratila. U zavisnosti od obrađivane površine upotrebljavaju se brusne ploče različitih profila. Pri takvom načinu rada glavno kretanje je kružno i izvodi ga brusna ploča, a obrađivani predmet izvodi uzdužno posmično kretanje. Zatim tu spada obrađivanje, odnosno brušenje navoja i zupčanika, koje u načelu ne znači ništa posebno u usporedbi s nabrojenim postupcima brušenja, samo je kinematika nešto kompliciranija.




BUŠENJE

Bušenje je postupak obrade skidanjem strugotine pri kojem glavno kretanje obavlja alat. On isto takoobavlja i posmično kretanje svojim prodiranjem u materijal. Osim klasičnog načina bušenja, koje se obavlja bušilicama, tu radnju možemo izvoditi još i specijalnim alatnim strojevima kod kojih alat izvodi samo aksijalno posmično kretanje, dok materijal izvodi glavno kretanje, i to kružno, npr. kod tokarilica.

Bušenje je postupak obrade skidanja strugotine koninuiranim presjekom strugotine. Razlika od postupaka tokarenja i blanjanja je u kombiniranom kružnom i pravocrtnom kretanju, koje istodobno u većini slučajeva izvodi alat.

UPUŠTANJE

Upuštanje je postupak sličan bušenju, a služi da se dalje obrađuju već postojeći provrti. Ove dobivamo prethodnim bušenjem ili je to već postojeći provrt na nekom lijevanom komadu. Upuštanje se upotrebljava za točniju obradu provrta, zatim za izradu upuštenih površina za upuštene vijke te za izradu konusnih rupa.

RAZVRTANJE

Razvrtanje je postupak obrade skidanja strugotine, a vrlo je sličan upuštanju. Razlika je u tome što se tu skidaju još samo mnogo manji presjeci strugotine. Kvaliteta površine i točnost obrade provrta mogu biti pri tom postupku mnogo veće nego pri bušenju i upuštanju. Tragovi obrade jedva se mogu primijetiti. Glavna je prednost tog postupka što se jednim alatom može izraditi veći broj provrta s jednakim tolerancijama.




ZAVARIVANJE

Svako spajanje materijala zagrijavanjem omekšanih ili rastaljenih dijelova uz primjenu pritiska ili bez njega nazivamo zavarivanjem. To se može izvesti dodavanjem dodatnog materijala i bez toga. Zavarivanjem također smatramo i spajanje nekih metala pritiskom (difuzija) bez dovođenja topline. To je hladno zavarivanje.




OSOVINE, VRATILA I RUKAVCI

Osovine služe kao nosači drugih strojnih dijelova. One mogu pri tome mirovati ili okretati se. I strojni dijelovi mogu se također okretati ili oscilirati na osovini ili zajedno s osovinom. Osovine ne prenose okretni moment i opterećene su pretežno na savijanje. Njihovi dijelovi preko kojih se oslanjaju na ležaje zovemo rukavcima.

I vratila služe kao nosači drugih strojnih dijelova. Za razliku od osovina, ona se uvijek okreću. Služe za prenošenje okretnih momenata i opterećena su na uvijanje, odnosno na uvijanje i savijanje. I vratila su rukavcima oslonjena u ležajeve.